Za sva vremena, Dubrovnik
Pjesma nek' postane brod do obale moga sna,
ljubavlju æu te braniti, biseru Jadrana.
Stoljeæa pamte tvoj lik i kameni bijeli sklad,
vazda æe pjesme slaviti gosparski drevni Grad.
Odavde do vjeènosti
ponosan stoji Grad,
za sva vremena, Dubrovnik,
suncem okupan Dubrovnik...
Odavde do vjeènosti,
zaljubljen, vazda mlad,
a sveti Vlaho nad njim bdi,
Dubrovnik moj je grad.
Pjesma nek' postane brod do obale moga sna,
ljubavlju æu te braniti, biseru Jadrana.
Pjesma nek' postane grom da svuda se èuje glas,
nigdje u svijetu dalekom ljepšega nema za nas.