Slavogorje

Vida rane jesen rujna
Stare slave zemlja bujna
Mudro sunce tiho pada
Donosi nam noc pred vrata

Covjek danas sebe stiti
Kroji samo ratne niti
Savjestan bi treb'o biti
Duge zelen-snove sniti

Gdje su nasi preci snili
Gdje su ljetno vino pili
Uspomene vjecno stoje
Placu ponad sudbe svoje

Godisnja se doba broje
Jesen, zima, proljece je
Okolina pomoc htije
Legendarno Slavogorje

Hill of the Slavs; it is our idealistic and fictional vision of a nature, untouched by the modern and industrial world, unharmed by humanity, and sacred by it's age.