Davne kiše

Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
Znam, to je bilo davno
Znam da je bio rat
Ja ne znam gdje ni kada
No kad se veče sprema
Znam da ga više nema
Znam da ga više nema
I ustima od mulja
Od mraka i od sjene
U strahu što se šulja
On spava mjesto mene

Ja čujem gdje se budi
U noći njegov glas
A dani kao ludi
Ruše se oko nas
Još uvijek zemlja drhti
Još uvijek k’o i prije
A blijedo lice smrti
I pored mene bdije
Sad negdje mirno spava
Od zemlje i od blata
A mjesto žene trava
Grli ga oko vrata

Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
Znam, to je bilo davno
Znam da je bio rat
I ne znam zašto sada
Dok liju davne kiše
Još uvijek na me pada
To čega nema više
To čega nema više
Iz tame ruke pruža
I čujem kako diše
U vrtu neka ruža

Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
To nije bilo davno
Još uvijek traje rat